Izvještaj sa staze – Pojedinačno prvenstvo HALS-a i kratak osvrt na sezonu
Cijeli tjedan uoči trke – umoran i neispavan. Napravio sam dužine u utorak i srijedu. Četvrtak i petak sam se osjećao prebijeno, ali nekako sam znao iz iskustva da mora doći snaga. Večer uoči trke radio sam nadražaj. Osjećao sam se odlično, pa me povuklo da napravim i više od toga. Dan prije trke ujutro 72,6 kg, nikad manje. Jutro na dan trke 73,5 kg – jer sam dan ranije “punio jetru”, možda malo previše. Kriva je akcija čokolade u poznatom lancu dućana. Kupio sve vrste, pa dok sam isprobao sve okuse……
Postignuto vrijeme na 400-tki: 55,87 sec. Zadovoljan zbog rekoda, bolji cijelu stotinku!!! Malo ljut jer kad je najviše trebalo, nisam pokazao karakter.
Još nešto! 250 m sam disao kao da sam na treningu, usporeno, Nekako znam da nakon 150m moram ubrzati disanje, pa sam zadnjih 50 m bio zakiseljen kao nikad ove godine – bio i znatno sporiji nego u svim utrkama. Jedva došao do cilja, inače ga lagano protrčim. To su neke finese, možda vrijede samo za mene i slične, ali sam siguran da sam to disanje bolje radio da bih bio malo brži.
Inače, prvi put u nekoj utrci bez ijednog suplementa, čak niti protein danima nisam popio.
Generalno, moje je iskustvo u sezoni natjecanja da su prehrana, disciplina i kratki treninzi niskog inteziteta mnogo važniji od teških treninga i znojenja. Pogotovo na 400 m. Cijelu natjecateljsku jesen nisam napravio nijednu dionicu dužu od 150 m. Čini mi se da je važnije imati 73 kg i biti u laganom treningu, nego 75 kg i trenirati kao lud. Oporavak je problem nas veterana. Zato sam zagovornk treninga od pola sata, samo da su raznovrsni. Tijelo je stalno u tonusu i to mi je nekako prirodno.
Potpuno drugačije nego u baznim pripremama, kada treba puno znoja proliti.
Autor: Kruno Ledić, 49 god. (kategorija M45)
