RIJEČ POLAZNIKA

Makarić na StarekuKako sam poboljšao rezultat trčanja polumaratona 15 min u manje od godinu dana

Kada sam prije nepunih dvije godine nezadovoljan sobom i svojim izgledom na nagovor prijatelja Ante Blažanina počeo trčati nisam niti slutio što me čeka i kako će to sve završiti.

Našao sam se sa  Antom u predvečerje  hladnog zimskog dana u veljači 2012. god., bezvoljan, neodlučan sa  103 kg. na plećima. Krenuli smo  više hodajući nego trčeći, Ante mi je ukratko objasnio neke osnovne stvari rekao kako moram biti uporan ne posustati , ali da bi m bilo najbolje upisati se u neku školu trčanja. Naravno nisam ga poslušao jer kaj bu mene netko učio trčati. Trčao sam samostalno četiri mjeseca smršavio petnaestak kilograma , ali i „sredio“ lijevo koljeno koje je ionako  odranije bilo načeto.

Shvativši  napokon  da sve radim krivo i naopako  upisujem se u jednu od postojećih škola trčanja u srpnju 2012.god.

Iako koljeno boli sve više i više  ja se svejedno pripremam za svoj prvi polumaraton kojega u jesen na „Stareku“ napokon istrčavam u vremenu 2:04:40 dva sata četiri minute i nešto sekundi. Bio sam presretan misleći kako je to plafon mojih mogućnosti. Prestajem tada s trčanjem zbog operacije koljena u veljači 2013. Trčanju se vraćam u svibnju , ponovno trčim sam i po drugi puta uviđam kako to nije ispravno, kako to jednostavno nije to. Napokon u kolovozu upisujem se u AK Maksimir točnije njihovu Atletsku školu, pripremajući  se za svoj drugi polumaraton ali na jedan, rekao bih drugačiji, individualni način prilagođen mojem ukupnom stanju i mojim mogućnostima.

Dva tjedna prije utrke imam tremu veću nego prvi put i osjećaj kako nisam spreman, ali me uvjeravaju da ništa ne brinem nego samo da trčim svoj ritam koji već imam u nogama, a da toga nisam ni svjestan i bili su u pravu. Utrku sam istrčao bez većih problema , mnogo lakše nego prvi puta u vremenu 1:50:13 (jedan sat pedeset minuta i trinaest sekundi), a da i sam ne znam kako.

Na kraju moram  reći i  tko je zaslužan uz mene za  moj rekao bih veliki osobni uspjeh. To su svakako moji treneri , ali ne samo treneri  usudio bih se reći i prijatelji , jer takav je pristup i način rada unutar kluba tj. škole.

Hvala Vam dečki !

Autor: Marijan Makarić

This entry was posted in Novosti. Bookmark the permalink.