“Nadražaj” prije utrke – da ili ne?
Istraživanje Engleskog instituta za sport pokazalo da “nadražaj” prije utrke poboljšava rezultat elitnih 800-metraša
Za one kojima je termin nepoznat, “nadražaj” se odnosi na jednu ili nekoliko dionica visokog intenziteta istrčanih na kraju zagrijavanja neposredno prije utrke. Na primjer, “nadražaj” prije utrke na 400 metara mogao bi se sastojati od jedne dionice dužine 120 do 200 metara istrčane 30 minuta prije starta ili neposredno prije odlaska u tzv. “call room”. Intenzitet “nadražaja” je visok, približno jednak predviđenom intenzitetu utrke.
Iako se “nadražaj” već dugo koristi (u nas je to bila novost početkom osamdesetih, još kada sam ja bio aktivan atletičar), do nedavno nije bilo objavljenih znanstvenih istraživanja njegove učinkovitosti. Koliko sam čuo od naših trenera, uglavnom se smatra da je “nadražaj” učinkovit za neke atletičare, dok za druge može imati neželjen učinak. U nedostatku znanstvenih istraživanja, mnogi treneri ne koriste “nadražaj” iz straha da će time previše iscrpiti svoje atletičare prije utrke. Doista, ako trenirate samo dva-tri puta tjedno, “nadražaj” možda nije za vas jer bi mogao toliko isprazniti vaše baterije da biste na utrci vjerojatno “puknuli”. Međutim, istraživanje Engleskog instituta za sport pokazuje da za dobro pripremljene elitne srednjeprugaše “nadražaj” ima značajan pozitivan učinak.
U nedavnom istraživanju objavljenom u International Journal of Sports Physiology and Performance, volume 8, issue 1, jedanaest britanskih srednjeprugaša međunarodnog i nacionalnog razreda (od čega sedam muškaraca i četiri žene) sudjelovali su u dvije kontrolne utrke na 800 metara za vrijeme natjecateljskog mezociklusa. Prije jedne od kontrola atletičari su izveli tradicionalno zagrijavanje koje se sastojalo od 10-minutnog jogginga, standardiziranih vježbi mobilnosti te šest ubrzanja od 50 metara. Prije druge kontrole atletičari su tijekom zagrijavanja umjesto šest napravili dva ubrzanja od 50 metara plus nadražaj od 200 metara u ritmu utrke. Nakon zagrijavanja, atletičari su zadržani 20 minuta u “call room” uvjetima. Kontrolne utrke su održane u različitim danima te u atletskoj dvorani, da bi se izbjegao utjecaj vanjskih čimbenika (npr. vjetra, kiše, temperature) na rezultate. Prije testa atletičarima je izmjerena količina laktata u krvi, a tijekom cijele kontrolne utrke svakom je atletičaru mjeren maksimalni aerobni kapacitet (VO2 max).
Rezultati istraživanja su pokazali da su nakon nadražaja atletičari imali veći aerobni kapacitet tijekom utrke te da su bili manje umorni zadnjih 200 do 400 metara utrke, zahvaljujući čemu su istrčali bolji rezultat za, u prosjeku, 1,2 sekunde (oko 1%). Iako se na prvi pogled poboljšanje od 1% čini malenim, ono je za elitne atletičare prilično značajno, budući da predstavlja poboljšanje u ciljnoj ravnini od 6-8 metara. Engleski institut za sport smatrao je rezultate istraživanja toliko važnim da primjenu nadražaja preporučuje i za druge sportove sličnih karakteristika i trajanja (npr. plivanje).
Nadam se da će ovaj članak ohrabriti naše trenere i atletičare koji do sada nisu koristili nadražaj, da i sami isprobaju njegovu učinkovitost.
Autor: Slaven Žimbrek
Napomena: Ovaj tekst se temelji na podacima iz članka “Prior High Intensity Exercise Improves 800m Running Performance” objavljenog na Web stranicama Engleskog instituta za sport, http://www.eis2win.co.uk/pages/news_priorhighintensityexerciseimproves800mrunningperformance.aspx
