ATLETSKA ŠKOLA - AK Maksimir

Sjajnu atletsku sezonu 2014. obilježili smo još jednim natjecanjem na „legendarnim“ Sveticama gdje se protekli vikend okupila višebojska veteranska elita iz čak 3 zemlje (Slovenija, Srbija, Hrvatska). U organizaciji AK Maksimir organizirano je vrijedno natjecanje koje su kao i uvijek odsudili sjajni zagrebački suci i koje je donijelo pregršt dobrih rezultata i rekordnih dosega koji će biti upisani u hrvatsku atletsku povijest.

Prekrasno sunčano vrijeme dodatno je uveličalo sportsku atmosferu koja je vladala na borilištima i gotovo ništa nije nedostajalo, iako bi bili sretniji da se je još nekoliko atleta okušalo u pet višebojskih disciplina. Razmišlja se da se dogodine organizira dvodnevna „tekma“ koja bi i nadalje imala regionalni karakter.

Natjecanje je bilo ojačano i nastupima hrvatskih atletskih zvijezda koje su se okušale u pojedinačnim disciplinama pa su tako sjajno nastupili nikad vitkiji Kruno Ledić na 200m i izdržljivi i poletni Mladen Smiljanić Smiljko na 1500 m.

U Petoboju su nastupili izvrsni Robert Lavrenčak postigavši najbolji rezultat od domaćih natjecatelja, zauzevši ukupno treće mjesto, Damir Šušnjar, Đurđica Božić i Božica Šorgić, pa je tako AK Maksimir opet bio klub sa najviše natjecatelja.

Posebno veseli što su se u višeboju odazvali i vrijedni polazici klupske atletske škole Marijan Makarić, Damir Pavlović, Nikola Matejčić,  Andrea Katović i Anja Šurina, koji su samo dokazali da bavljenje ovakvim oblikom sportskih aktivnosti ne predstavlja „nemoguću misiju“. Ujedno je Andrea u disciplini bacanje koplja ušla u TOP 10 rezultata svih vremena u svojoj kategoriji.

Da sve bude savršeno pobrinula se i televizijska ekipa koja napravila kratku reportažu o klubu i natjecanju. Kako je to izgledalo možete vidjeti na lokalnim TV postajama ili na Youtube kanalu.

Sve u svemu, dobro i kvalitetno natjecanje pred kojim je lijepa budućnost. Uostalom, vidjet ćemo već slijedeće godine…

Rezultati :
Ukupno: ovdje
Po kategorijama: ovdje

Izvještaj sa staze – Pojedinačno prvenstvo HALS-a i kratak osvrt na sezonu

Cijeli tjedan uoči trke – umoran i neispavan. Napravio sam dužine u utorak i srijedu. Četvrtak i petak sam se osjećao prebijeno, ali nekako sam znao iz iskustva da mora doći snaga. Večer uoči trke radio sam nadražaj. Osjećao sam se odlično, pa me povuklo da napravim i više od toga. Dan prije trke ujutro 72,6 kg, nikad manje. Jutro na dan trke 73,5 kg – jer sam dan ranije “punio jetru”, možda malo previše. Kriva je akcija čokolade u poznatom lancu dućana. Kupio sve vrste, pa dok sam isprobao sve okuse……

Postignuto vrijeme na 400-tki: 55,87 sec. Zadovoljan zbog rekoda, bolji cijelu stotinku!!!  Malo ljut jer kad je najviše trebalo, nisam pokazao karakter.

Još nešto! 250 m sam disao kao da sam na treningu, usporeno, Nekako znam da nakon 150m moram ubrzati disanje, pa sam zadnjih 50 m bio zakiseljen kao nikad ove godine – bio i znatno sporiji nego u svim utrkama. Jedva došao do cilja, inače ga lagano protrčim. To su neke finese, možda vrijede samo za mene i slične, ali sam siguran da sam to disanje bolje radio da bih bio malo brži.

Inače, prvi put u nekoj utrci bez ijednog suplementa, čak niti protein danima nisam popio.

Generalno, moje je iskustvo u sezoni natjecanja da su prehrana, disciplina i kratki treninzi niskog inteziteta mnogo važniji od teških treninga i znojenja. Pogotovo na 400 m. Cijelu natjecateljsku jesen nisam napravio nijednu dionicu dužu od 150 m. Čini mi se da je važnije imati 73 kg i biti u laganom treningu, nego 75 kg i trenirati kao lud. Oporavak je problem nas veterana. Zato sam zagovornk treninga od pola sata, samo da su raznovrsni. Tijelo je stalno u tonusu i to mi je nekako prirodno.

Potpuno drugačije nego u baznim pripremama, kada treba puno znoja proliti.

Autor: Kruno Ledić, 49 god. (kategorija M45)

Nakon ne baš prevrućeg ljeta (što je odgovaralo svima koji su bili u jačem treningu) započinjemo sa jesenskim pripremama za predstojeća natjecanja.

Cilj priprema za dugoprugaše je legendarno natjecanje u polumaratonu “ Ivan Starek“, a za stadionske atletičare nastup na HALS-u i na tradicionalnom Petoboju.

Kalendar natjecanja

Treninzi će se održavati utorkom, četvrtkom i nedjeljom na poznatim lokacijama. Prema dogovoru, a najviše u ovisnosti o vremenskim prilikama, nedjeljom su predviđeni treking treninzi po hrvatskim obroncima, brdima i planinama.

Mogućnost upisa kao i do sada – tokom cijele godine.

Proljeće je idealno za trčanje – kako početi?

Ako primijenite nekoliko savjeta, trčanje vam vrlo brzo može postati lako i bezbolno, a možda bez njega više nećete ni moći.

Proljeće je idealno za boravak i tjelovježbu na svježem zraku, a pogotovo za trčanje. Nije ni prevruće ni prehladno, a trčanje vam pomaže da ostanete u kondiciji (ili da je tek steknete) ili da smršavite. Naravno, trčanje pomaže i zdravlju, a posebice je dobro za snižavanje visokog tlaka.

 izvor: http://metro-portal.hr/

Kako sam poboljšao rezultat trčanja polumaratona 15 min u manje od godinu dana

Kada sam prije nepunih dvije godine nezadovoljan sobom i svojim izgledom na nagovor prijatelja Ante Blažanina počeo trčati nisam niti slutio što me čeka i kako će to sve završiti.

Našao sam se sa  Antom u predvečerje  hladnog zimskog dana u veljači 2012. god., bezvoljan, neodlučan sa  103 kg. na plećima. Krenuli smo  više hodajući nego trčeći, Ante mi je ukratko objasnio neke osnovne stvari rekao kako moram biti uporan ne posustati , ali da bi m bilo najbolje upisati se u neku školu trčanja. Naravno nisam ga poslušao jer kaj bu mene netko učio trčati. Trčao sam samostalno četiri mjeseca smršavio petnaestak kilograma , ali i „sredio“ lijevo koljeno koje je ionako  odranije bilo načeto.

Shvativši  napokon  da sve radim krivo i naopako  upisujem se u jednu od postojećih škola trčanja u srpnju 2012.god.

Iako koljeno boli sve više i više  ja se svejedno pripremam za svoj prvi polumaraton kojega u jesen na „Stareku“ napokon istrčavam u vremenu 2:04:40 dva sata četiri minute i nešto sekundi. Bio sam presretan misleći kako je to plafon mojih mogućnosti. Prestajem tada s trčanjem zbog operacije koljena u veljači 2013. Trčanju se vraćam u svibnju , ponovno trčim sam i po drugi puta uviđam kako to nije ispravno, kako to jednostavno nije to. Napokon u kolovozu upisujem se u AK Maksimir točnije njihovu Atletsku školu, pripremajući  se za svoj drugi polumaraton ali na jedan, rekao bih drugačiji, individualni način prilagođen mojem ukupnom stanju i mojim mogućnostima.

Dva tjedna prije utrke imam tremu veću nego prvi put i osjećaj kako nisam spreman, ali me uvjeravaju da ništa ne brinem nego samo da trčim svoj ritam koji već imam u nogama, a da toga nisam ni svjestan i bili su u pravu. Utrku sam istrčao bez većih problema , mnogo lakše nego prvi puta u vremenu 1:50:13 (jedan sat pedeset minuta i trinaest sekundi), a da i sam ne znam kako.

Na kraju moram  reći i  tko je zaslužan uz mene za  moj rekao bih veliki osobni uspjeh. To su svakako moji treneri , ali ne samo treneri  usudio bih se reći i prijatelji , jer takav je pristup i način rada unutar kluba tj. škole.

Hvala Vam dečki !

Autor: Marijan Makarić